Prizemlje: stanovi i vrtovi

Ploha vrta prizemlja nužno je ukopana u teren, što definira geometriju i orijentaciju cijelog volumena. U prizemlje su smještena dva stana, svaki s vlastitim vrtom. Vrtovi su dimenzionirani u skladu s veličinom stanova i preuzimaju ulogu primarnih vanjskih prostora, uklanjajući osjećaj boravka ispod razine tla. Time je uspostavljena ravnoteža između ukopanog volumena i kvalitete svakodnevnog korištenja.

Stabilizacija padine

Ukapanje je zahtijevalo konstruktivnu stabilizaciju klizišta na kojem se zgrada nalazi. Objekt je temeljen na pilotima, a teren osiguran sustavom kaskadnih betonskih žardinjera koje istodobno učvršćuju tlo i oblikuju terasaste vrtove. Inženjerska logika integrirana je u arhitektonsku organizaciju i postaje dio identiteta projekta.

Kat: stan sa unutarnjim vrtom

Na jedinoj etaži iznad prizemlja nalazi se treći stan. Njegovo prostorno središte čini lobi s unutarnjim vrtom iznad stubišnog kraka, osvijetljen krovnim prozorom. Otvor omogućuje zenitalno osvjetljenje i potiče prirodno provjetravanje putem uzgona: zrak se usmjerava prema najvišoj točki tlocrta, čime se ostvaruje stabilna i nenametljiva ventilacija iz svih prostorija. Stan se dvjema čitavim frontama otvara prema terasi s jedne strane i loggi s druge.

Pročelje: materijal i raster

Gornji volumen, obložen terakota opekom, oblikovan je kao kompaktan blok jasnog rastera. Odnos punih i ostakljenih ploha proizlazi iz funkcionalnih potreba i uvjeta osvjetljenja. Raster definira mirno i kontrolirano pročelje u kojem je volumen čitljiv, a detalj dosljedan.

Projekt počiva na nizu preciznih, inženjerski opravdanih odluka. Arhitektura dosljedno provodi logiku uvjetovanu terenom, konstrukcijom i funkcijom. Vrijednost projekta leži u njegovoj suzdržanosti: u jasnoći, trajnosti i tehničkoj preciznosti koja ne ovisi o formalnoj gesti, nego o kvaliteti izvedbe i dosljednosti koncepta.